-> Izvještaj - Pregled poslanih obavijesti
Hoodica - sustav za obavještavanje tvrtki da su ponude za upis u Poslovni registar opcionalne napunio je tri mjeseca rada i poslao gotovo 3000 poruka.
Dok naše institucije spavaju zimski san, u drugim dijelovima svijeta ovakve se prijevare strogo kažnjavaju. Primjer presedana iz Njemačke pokazuje da se ovakva vrsta poslovanja klasificira kao kazneno djelo te su odgovorne osobe kažnjene zbog prijevara za upis u poslovne registre. Kao članica EU dužni smo slijediti EU direktive i obvezni smo ih provoditi te imamo pristup znanju i iskustvima koja se dijele među državama članicama, kako se kaže pametan uči na tuđim greškama a budala ponavlja vlastite.
Kako je moguće da su svi koji su platili upis u registar to učinili jer im je dopis izgledao kao još jedan državni namet, odnosno sigurno ne bi to platili da su znali da nisu obavezni to plaćati, znači apsolutno svi klijenti registara tvrde da su prevareni ali institucije tvrde da nisu? Neki korisnici su platili i po 500 EUR i više, neki su upali u zamku i pristali na ugovor telefonskim pozivom. Tko je tu lud i zašto to zavisi o dobroj volji osoba na pozicijama i crnim rupama koje su kriju u raznim ladicama? Dok svi spavaju, razne tvrtke koje se kriju iza poslovnih registara imaju i po stotinu tisuća eura prometa godišnje, a poslovanje su proširili da se ne obavještavaju samo tvrtke i obrti, već i udruge, turistički iznajmljivači i zgrade s OIB-om.
Institucije spavaju, a teret promjena često pada na leđa pojedinaca koji se bore. Dok šutimo, dok okrećemo glavu i ne poduzimamo ništa, zapravo pomažemo onima koji nas kradu. Društvene mreže prepune su komentara kako korupcija i nesposobnost proždiru svaki dio naše "civilizacije", ali od pisanja komentara nema ništa ako se nešto i ne poduzme.
Naša pasivnost pretvara nas u suučesnike, jer lopovima svojom šutnjom držimo ljestve dok kradu. Najlakše je reći da oni koji nasjednu na ovakve prevare nisu sposobni voditi tvrtku/obrt i okrenuti glavu, ili reči da borbe s vjetrenjačama nemaju smisla, ali to znači da odustajemo i sigurno se ništa neće promjeniti. Koliko god borba za promjenu izgledala nemoguća ona ima smisla jer postoji barem mali tračak nade za promjenom.
Sve to zapravo ne mora biti tako. Kad bi svatko od nas uložio samo mali dio svog vremena i znanja u skladu s mogućnostima za opće dobro, svijet oko nas izgledao bi potpuno drugačije. Problema je nebrojeno u svim oblastima, potrebno je samo shvatiti da je opća dobrobit zapravo i naša osobna dobrobit, i da svatko od nas ima moć napraviti promjenu.
Odbijam vjerovati da ne možemo bolje. Možemo sigurno, pitanje je samo da li to i želimo.